13. LOKALNA SAMOUPRAVA - KOTAR I OPĆINA IVANEC

1. IVANEC U ADMINISTRATIVNOJ PODJELI AUSTRO-UGARSKE MONARHIJE

Županija varaždinska jedna je od najstarijih u Hrvatskoj, a prvi župani se spominju već u 13. stoljeću. Područje Županije obuhvaćalo je u srednjem vijeku zemlje od Sutle na zapadu do Kalnika na istoku. Krajem 14. stoljeća nastaje Zagorska županija je praktično vlasništvo porodice Celjskih. Ova podjela promijenjena je 1486. godine kada se Zagorje vezuje za Varaždinsku županiju sve do sredine 19. stoljeća i stvaraju kotarevi kao posebne administrativne jedinice.(244)

U teritorijalnoj podjeli sredinom 18. stoljeća Ivanec i okolica pripadao je u Gornjopoljski kotar uz Lepoglavu, Trakošćan, Klenovnik i Vinicu (stari grad). 1848. godine Županija varaždinska bila je razdijeljena u četiri sudbeno-upravna kotara: Gornjo-zagorski (kotari Klanjec i Pregrada); Donjo-zagorski (Krapina i Zlatar), Gornjopoljski (dio kotara Ivanec i Varaždin) i Donjo-poljski (Varaždin).(245)

Prema Zakonu ob ustroju županijah i uređenju uprave u županijah i kotarih, od 5. veljače 1886., koji je na prijedlog Sabora Hrvatske, Dalmacije i Slavonije potvrdio apostolski car i kralj Franjo Josip I., Županija varaždinska podijeljena je na osam upravnih kotara i 36 upravnih općina. Ovaj upravni ustroj održan je do 1924. godine, kada su županije u Hrvatskoj ukinute.(246)

Od 1902. do 1912. godine čast Velikog župana Županije Varaždinske obnašali su Radoslav Rubido Zichy (do 1906.), Milan pl. Kliepach (1907.), dr. Janko pl. Jellachich (1908. do 1910.) i Stjepan pl. Belošević (od 1910. do 1917.) Prije imenovanja za Velikog župana S. Belošević je bio dugogodišnji podžupan i dobro je poznavao područje Županije i skrbio za jednakomjerni razvitak velikog područja Hrvatskog zagorja, Grada Varaždina i dijela Podravine. Bio je doduše prisiljen provoditi  politiku bečkog dvora ali je duboko osjećao pripadnost hrvatskom narodu i ostao iskren i pošten domoljub.

O položaju Ivanca u okvirima upravne nadležnosti Županije varaždinske s početka 20. stoljeća objavljeni su podaci u publikaciji Izvješće o javnoj upravi u Županiji varaždinskoj, a korištene su sačuvane publikacije iz godina 1902., 1904., 1906., 1908., 1910. i 1912. U svakom Izvješću po utvrđenoj su metodologiji objavljeni podaci o djelatnosti Upravnog odbora (poglavarstva) Županije, dok drugi dio obuhvaća izvješća "Kraljevske županijske oblasti i područne kraljevske kotarske oblasti". U sastavu Županije varaždinske bilo je osam kraljevskih kotarskih oblasti: Ivanec, Klanjec, Krapina, Ludbreg, Novi Marof, Pregrada, Varaždin i Zlatar. U Kotaru Ivanec bile su upravne općine Bednja, Maruševec i Ivanec.(247)

Izvješće se sastoji od dva glavna dijela: Prvo je tiskan Izvještaj kraljevskog velikog župana Županije varaždinske i kr. slob. grada Varaždina o radu upravnog odbora Županije za jednogodišnje razdoblje o poslovanju odbora, o državnim daćama (izravni porez, vojno oprostna taksa, pravne pristojbe, porez na piće i vino, državna točarina, državna potrošarina od sladora i piva i zemljišno-otkupni dug), te općinski proračuni sa jedinim prihodom iz općinske potrošarine), o školstvu i šumarstvu.

U drugom dijelu Izvješća koji je podnosio podžupan ocjenjuje se jednogodišnja djelatnost Kraljevske županijske oblasti i područne kraljevske kotarske oblasti sa mnoštvom podataka, tabela, prikaza i ocjena stanja u upravi, javnim službama, obrtu, željeznici i pošti, narodnom gospodarstvu, vatrogastvu i drugim društvima, te o stanju zaklada za siromašne i drugim nadležnostima tadašnje lokalne samouprave. Za današnje vrijeme električnih pisaćih strojeva, fotokopirnih aparata i računala impresionira ažurnost tadašnje županijske administracije i pravodobno objavljivanje tiskanih izvješća za javnost već u travnju za ogromno područje od Klanjca na jugozapadu, Zlatara, Ivanca i Varaždina do Ludbrega.

Nekadašnji Kotar Ivanec i općina Ivanec u ovim izvješćima imaju dragocjen izvor podataka koji osvjetljavaju austro-ugarsku upravu i lokalnu samoupravu pred gotovo jedno stoljeće. S distance koja nas dijeli od k.u.k monarhije možemo unatoč vremenu nešto i naučiti. Podaci koji slijede to potvrđuju.

2. ZASTUPNICI IVANCA U ŽUPANIJSKOJ SKUPŠTINI

Skupštinu Županije varaždinske sačinjavalo je oko 90 vijećnika, a polovicu predstaljavljaju vijećnici izabrani na svakih 2.000 stanovnika. U Izvješćima su po izboru ivanečko područje zastupali  slijedeći predstavnici:

Drugu polovicu Županijske skupštine sačinjavalo je najjače oporezivano plemstvo, trgovci, industrijalci i visoki lokalni činovnici birani po zvanju.

Kotar Ivanec po porezu u razdoblju od 1903. - 1912. godine predstavljali su (po abecednom redu uz naznaku godine):

Porez koje je osiguravao članstvo u županijskoj skupštini Oskaru pl. Pongratzu iznosio je godišnje oko 5.500 kruna, grofu Ivanu Draškoviću, vlasniku Trakošćana 3.511, a vlastelin ivanečki Božidar Kukuljević plaćao je godišnje 1300-1400 kruna. Ivanečki trgovac E. Grünwald imao je porez od 800 do 1100 kruna, N. Schwartz 700-900., a Gj. Bukovec 750 kruna godišnje.

Vijećnici Županijske skupštine iz kategorije po zvanju, Kotara Ivanec bili su:

Iz ovog djelomičnog pregleda županijskih zastupnika uočljivo je da su ivanečki predstavnici svojedobno bili ugledni i poduzetni Ivančani, čija su imena ostavila trajni spomen. Izuzetna osobnost poput Božidara pl. Kukuljevića, pjesnika i dobrotvora, Franje Pusta, vlasnika jednog od prvog mlina na valjke u Hrvatskoj na početku stoljeća poduzeća s najvećim prometom od 500.000 kruna u Županiji, imena Nestora Borovečkog i Edvina Aneta, čiji trag je gospodarsko-socijalni uspon Ivanca.

3. PRORAČUN OPĆINE IVANEC I ZEMLJIŠNO OTKUPNI DUG

Županijska izvješća prikazuju i stanje proračuna općine Ivanec, koji je bio primjeren lokalnim zajednicama veličine Ivanca - slične iznose proračuna imali su Zlatar i Ludbreg. U većini godišnjih proračuna zabilježen je podbačaj općinskih prihoda, što se nadoknađivalo povećanjem poreznih opterećenja u narednoj godini. Veličina općinskog proračuna 1902. - 1912. godine usporediva je s godišnjim troškovima srednje velikog vlastelinstva, kao na pr. B. Kukuljevića-Sakcinskog. Iz županijskih izvješća je vidljivo da su povećanja daća u općini Ivanec bila više iznimka nego pravilo zbog nemogućnosti naplate. Korištenje i namjene proračuna strogo su kontrolirane, a kazne za propuste i greške drakonske.

u krunama

Težina i složenost zadružnih dioba opisana u županijskim izvješćima pokazuje da se upravna vlast vrlo ozbiljno uhvatila u koštac s ovim problemom.

Jedna od prepreka bio je novac, jer se kod zaključenih dioba uplaćivao zemljišno otkupni dug koji je 1906. godine iznosio 5.300 kruna, a do 1912. godine smanjen je na iznos od 3.449 kruna. Godišnja otplate dosizale su i do 2.800 kruna, a od 1909. smanjene su (za čitavu općinu) na 400 kruna, a zadnje godine (1912.) na svega 49 kruna. Iz toga se može zaključiti da su diobe zahvatile najsiromašnije zadružne obitelji.

Na sjednici Županijske skupštine zastupnici ivanečke općine pokretali su važna pitanja: o regulaciji Bednje od mosta kod Lepoglave do utoka u Dravu u ukupnoj duljini 113,5 km. Početkom stoljeća bile su izvršene tehničke radnje, dovršen operat, izrađivao se troškovnik i operat za uređenje mlinova.

1906. godine župnik Ivan Horvatić predložio je uređenje novog općinskog puta u Ivanec pravcem od Lipovnika na majur Horvatska - Jerovec, s obrazloženjem da bi taj put bio kraći jer je stari poplavljivan.

4. KRALJEVSKA ŽUPANIJSKA OBLAST I PODRUČNA KR. KOTARSKA OBLAST IVANEC

U drugom dijelu županijskih izvješća objavljeni su podaci o djelovanju kotarske i općinske uprave. Iz njih saznajemo da je upravna općina Ivanec 1902. godine  imala 24 općinska odbornika.

Općinski odbor Ivanec održao je 1902. godine 6 redovitih i 4 izvanredne sjednice. Usvojeni važniji zaključci bili su: da se u mjestu Lepoglava ustroji vatrogasno društvo i na trošak općine nabavi štrcaljka i vatrogasne sprave, da se kupi kuća bivšeg belgijskog društva za proizvodnju cinka uz cijenu od 5.000 K za filijalnu školu Župe Kameničke u Kuljevčici i udovoljiti davnoj potrebi općine i mjesta Ivanca za gradnju javne klaonice.

1904. održano je također 6 redovitih i 1 izvanredna sjednica. Općina Ivanec uputila je Visokoj kr. zem. vladi zamolbu za uređenje gruntovnice u kotaru ivanečkom. Uslijedio je pozitivan odgovor, ali u 1905. godini.

1906. općinski odbor održao 6 redovitih sjednica, 1909. četiri redovite sjednice, a najvažniji je zaključak da se preko Bednje u Jerovcu gradi novi most željezne konstrukcije i da se na općinskom sajmištu podignu gospodarske zgrade, te da se proširi ivanečki vodovod.

1911. godine održano je 6 redovnih i 1 izvanredno zasjedanje. 20. listopada 1911. Općinsko zastupstvo u Ivancu je kupilo je zemljište za gradnju nove zgrade kotarskog suda u Ivancu. Tridesetak godina kasnije zgrada i zemljište suda pokušalo se Ivančanima uzeti što je izazvalo proteste, pa je odluka o prodaji povučena.

Prestankom postojanja županija u Hrvatskoj u ožujku 1924. godine regionalna i lokalna samouprava uvelike su izmijenjene. Centralizacija državne vlasti zahvatila je sveukupan gospodarski i društveni život. Županija varaždinska uključena je Zagrebačku oblast teritorijalne podjele Kraljevine Jugoslavije. U Ivancu je i nadalje ostao kotar (srez) i sjedište najveće "seoske općine u državi" do 1938. godine, kada je od tri općine osnovano sedam.

Ivanec 1921. g.

5. JAVNO ZDRAVSTVO

O zdravstvenom stanju naroda objavljivani su vrlo detaljni podaci u djelovanju kotarskih liječnika, ljekarni, zaraznim bolestima i broju umrlih i unesrećenih. U Županijskim izvješćima za razdoblje 1902.-1912. nalazimo podatke o zaraznim bolestima koje su do danas potpuno iskorijenjene.

Od najčešćih bolesti 1902. godine opažene su boginje kod desetoro djece, vodene kozice, zaušnjaci i trahom, a dvije godine kasnije (1904.) skrljet (šarlah), ponovno boginje, zaušnjaci, trahom i pojava hripavca. U kasnijim godinama bilježi se sve više oboljelih od trahoma (1906. godine - 27 slučajeva, a 1908. godine 41 bolesnik koje se liječi ambulantno.) 1906. godine zabilježena je difterija, a 1908. pojavila se epidemija šarlaha od kojeg je oboljelo 26 djece. Od te godine započinje redovito cijepljenje djece protiv velikih boginja, a obuhvaćeno je 2.087 djece. 1909. g. cijepljeno 1829 djece, a te je godine u Ivanec (iz Kostajnice) premješten dr. Mavro Spiller, kr. kotarski liječnik. Njegova zdravstveno-prosvjetiteljska uloga u širenju zdravstva i higijene, organiziranje tečajeva i zasluge u zdravstvenom prosvjećivanju su upamtile generacije zahvalnih pacijenata. Humani i obrazovni rad dra Mavre Spillera je na najbolji način nastavio njegov sin dr. Adalbert Spiller-Georgijević, liječnik u Maruševcu i Ivancu.

U 1910. godini od trahoma boluje 29 bolesnika. Protiv boginja cijepljeno je 2017 djece. Istodobno se u Ivancu otvara javna ljekarna smještena uz zgradu kotarskog suda. 1911. i 1912. godine protiv boginja cijepljeno je oko 1500 djece.

Ove statističke podatke dopunjuje broj slijepih, čiji se broj u Kotaru Ivanec od 1908. do 1912. kretao od 23-25, a gluhonijemih osoba je bilo od 47 do 60. Uz to je registrirano od 3-9 umobolnih, 11-17 bolesnika od padavice, te 3-10 retardiranih osoba.

6. LOVSTVO U KR. KOTARU IVANEC

Podaci o lovstvu Kotara Ivanec za 1902. godinu iskazuju površine šuma od 20.315 i polja sa 23.790 kat. jutara. Odstrel korisne divljači iznosio je: 80 srna, 1624 zečeva, 95 divljih svinja, 12 lještarki, 1145 gnjetla (fazan), 751 trčki, 75 prepelica, 6 harišah (prdavaca), 4 divlje guske, 111 divljih pataka, 31 šumska šljuka, 24 divlja goluba, 3 drozda. U kategoriji grabežljive zvjeradi uništeno je 7 jazavaca, 4 vidre, 5 divljih mačaka, 34 lisice, 9 kuna, 159 tvorova, 505 lasica, 199 orlova i jastreba, 192 sokolova i kobaca, 120 sova, 1046 vrana i svraka, 215 inovrstnih ptica, te 568 lutajućih pasa i mačaka.

Kasnijih godina podaci o lovstvu iskazivani su skupno za cjelokupno područje Županije varaždinske, no već i ove brojke odstrijeljenih životinja navode na pomisao da je lovačko istrebljivanje i postupna ekološka degradacija okoliša dovela do nestanka pojedinih životinjskih vrsta.

7. JAVNA SIGURNOST

U dijelu izvješća o javnoj sigurnosti za 1902. godinu čitamo da je zabilježeno 16 krađa, 2 razbojstva, 12 prijevara i 29 teških tjelesnih ozljeda. Slično je stanje narednih godina uz najrazličitije inkriminirane radnje. Za današnje pojmove zbivao se velik broj krvnih delikta: 1906. godine na primjer 13 umorstava i 3 ubojstva. Za javnu sigurnost brinu Oružničke postaje u Ivancu i Bednji, kao i postaja u Maruševcu. Iz općine Ivanec otišle su u Ameriku 24 osobe.

Javnu rasvjetu - faktor sigurnosti Ivančana do tridesetih godina je davalo devet petrolejki - lampaša koji su bili postavljeni: na današnjem Trgu hrv. ivanovaca i kod medičara Kušena, zatim u Ul. R. Rajtera kod "stare škole", kod stare općine (danas uz Dom zdravlja), uz gostionu Pichler (Ul. V. Nazora), na željezničkom kolodvoru, kod stare zgrade suda, stare pošte i na tzv. "Plesu" (raskrižje za groblje). O paljenju i gašenju lampaša brinuli se su prvi "nažigači" Gašpar Friščić i Stjepan Koški.(248)

Posebnu pozornost županijskih službi izazvao je 1906. štrajk radnika u ivanečkom rudniku, koji je prestao međusobnim popuštanjem radnika i poslodavaca uz neznatno povećanje nadnica.

8. LOKALNA UPRAVA IZMEĐU I. I II. SVJETSKOG RATA

Na području kotara Ivanec, nakon propasti Austro-Ugarske monarhije osnovana je upravna općina Ivanec (uz Bednju i Maruševec), koja je po broju stanovnika bila najveća u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Broj žitelja iznosio je 20.453 i nosila je epitet najveća seoska općina u državi.(249) Prema istom autoru

... u pogledu industrije možemo ponosno gledati. U općini, odnosno Lepoglavi radi velika parna ciglana Franje Kodyteka, u Očuri proizvadjaju prvoklasni šljunak veliki kamenolomi Valenta Brleka i Kodelić i dr. U Ivancu imademo dva umjetna mlina sa velikom pilanom i hidroelektričnim pogonom. Veliki rudnik Hrv. rudarskog d.d. u kojemu je do 400 radnika časomice zaposleno. Osim toga sijaset malih mlinova, prešanje tikvinih koštica za ulje, izvoz gorivog drva, te kestenovih cjepanica za proizvod tanina.

... Mjesta Ivanec, Lepoglava i Klenovnik imadu električnu rasvjetu iz Falle (HE Maribor), i u g. 1932. obnovljene i pojačane vodovode, koji dovode zdravu i bistru vodu iz gorja Ivančice. ... u općini imade oko 12.000 kom razne stoke i krmaka, preko 15.000 kom. peradi, 677 konjskih grla, 572 kola i 332 pari volova.

Upravu sačinjavaju 2 odbornika sa opć. načelnikom, ovdašnjim veletrgovcem g. Dragutinom Gobcem na čelu. Njemu uz bok stoje opć. bilježnik g. Vinko Friščić i blagajnik Mato Jaklin. Usprkos teške ekonomske i privredne krize, uspjelo je spomenutim funkcionarima općinsko gazdinstvo uzdržati do sada bez trzavica i sredjeno na prijašnjoj visini.

I pored ove pozitivne ocjene općinske uprave, bilo je povoda i za kritičnije tonove. U jesen 1933. Varaždinske novosti objavile su kritičan i istodobno satirično obojen članak  pod znakovitim naslovom:

Središte Ivanca 20-tih godina ovog stoljeća

U lipnju 1934. godine javnosti je proglašen zaključak općinskog vijeća o prodaji zgrade Kotarskog suda u vlasništvu općine Ivanec, što je izazvalo buran prosvjed Ivančana zbog prodaje općinske imovine. Izvjestitelj Varaždinskih novosti u broju 236. od 14. lipnja 1934. istaknuo je zahtjev da se poništi zaključak jer njezine nekretnine reprezentiraju višemilijunsku vrijednost, pa bi prodaja jednog od najljepših i najvažnijih objekata djelovala svakako štetno na cjelinu imanja općine.

Zahtjevi za razdiobom "najveće uprave seoske općine u državi" pojavili su se 1933. godine, kada je inicijativu pokrenuo Valent Barlek iz Očure i općinski odbornik Lepoglave Andrija Huten. Osnovni je razlog bila velika udaljenost žitelja Očure, Lepoglave, Višnjice i Cvetlina i višesatno pješačenje dok stignu do općinskog ureda (u Ivancu) i prečesto moraju gubiti dan za kakvu sitnicu. Zahtijevao se osnutak općine sa sjedištem u Lepoglavi, čemu je nekoliko godina kasnije udovoljeno. 1938. godine izdvojio se Klenovnik s poreznim općinama Kamenica i Voća, pa je tako nastalo sedam upravnih općina od prijašnje tri.(251)

I  skromnim financijskim sredstvima proračuna općine Ivanec ostvarivani su projekti od velike važnosti za stanovnike Ivanca i okolice. U kolovozu 1934. godine otkupljena su četiri jutra šume uz izvor "Žgano vino". Time predusresti će se svakoj sječi i obaranju stabala na tom kompleksu, a osim toga ostati će voda zaštićena stalno od ljetne žege, ili da se ogoljenjem šumskog tla i uslijed odrona pješčanih stijena, potpuno ne izgubi.(252)

Iste se godine započelo se s pripremama za postavljanje vodovoda u Vuglovec stradao od požara 1903. godine, upravo zbog nedostatka vode. Tijekom vremena selo se obnovilo i gdje su nekoć stajale stare i trošne slamom pokrite stogodišnje drvenjare, podignute su lijepe, čiste, zidane seljačke kućice. Jedino što je u selu sve do sada manjkalo, bilo je pitka zdrava voda za ljudsku i gospodarsku porabu ... Zato se obratiše žitelji (Vuglovca) na Kr. bansku upravu s molbom, da im pritekne u pomoć, da si sagrade vlastiti vodovod, pa su u tu svrhu pripravni, svu radnu snagu za kopanje i polaganje vodovodnih cijevi, dati badava. Tu opravdanu želju banska uprava je uvažila, i za gradnju odredila doprinos od 120.000 dinara. Voda će se  uzeti iz jakog gorskog vrela "Zviranje" a radovi započet će već početkom buduće sedmice, najkašnje 15. ožujka (1934.)(253) Te je godine završena elektrifikacija središnjeg dijela Ivanca, a općinska uprava preuzela je vodove, naprave i transformator.(254)

O stanju narodnog zdravlja i higijenskim prilikama onodobnog Kotara Ivanec objavile su Varaždinske novosti ovu statistiku:

Zgrada kotarskog suda	Foto: F. Hrg

U selima Cvetlin i Višnjica, gdje je griža epidemički vladala, cijepljeno je 700 ljudi. U velikom stepenu raširena je u ovom kraju tuberkuloza, koja se svakim danom sve više širi, jer se bolesnici u prvom stadiju oboljenja nemaju kuda smjestiti, jer gotovo u cijelom Zagorju nema bolnice, osim u Varaždinu. Malarije zabilježeno je preko 100 slučajeva. Ovu prouzrokuju komarci iz močvarnih uvalina na mjestima, gdje se ugljen iz zemlje kopa. Ove močvare zasipavaju se sada talogom ugljena pa će njihovim nestajanjem, nestati i ova zaraza. Prema izloženim brojevima općenito zdravstveno stanje pučanstva je dosta loše. Ishrana je slaba, pa zato daje velikog maha socijalnim bolestima, kao na pr. raku, alkoholizmu, tuberkulozi, veneričkim bolestima i td. Mnogo tomu doprinašaju svakako i higijenske prilike u kući i selu, usprkos čestih predavanja i filmskih projekcija o čistoći i čuvanju narodnog zdravlja. Zato se svakim danom pokazuje sve veća potreba osnutka jedne školske poliklinike i dispanzera za tuberkulozne kao i pooštrenja nadzora nad prodajom živežnih namirnica, poimence mesa, koje se od bolesnog blaga stavlja bez svake kontrole u promet i tako prenose opasne bolesti na ljude.(255)

Cesta prema Lepoglavi, danas Ul. akademika Mirka Maleza

Dopisnik Varaždinskih novosti H. Blumschein objavio je u svibnju 1938. vijest o smrti Franje Severa, običnog čovjeka iz puka, čiji je životopis bio buran i nesvakodnevan:

Električna mreža omogućila je da Ivanec krajem 1939. godine dobije suvremenu javnu rasvjetu:

Na Badnjak (1939. god.) osvanuo je Ivanec prvi put rasvjetljen električnim svijetlom, dovodom električne struje iz Fale (HE Maribor). Prije tri godine priključilo se na vod preko ivanečkog mjesto Lepoglava. Okolišni narod tek sada, u nestašici petroleja vidi, od kolike je blagodati električno svijetlo, i zato traži sveopću elektrifikaciju sela. Nekoja napredna sela kao na pr. Jerovec i Klenovnik, imaju već u mnogim seoskim kućama uvedeno svijetlo. Glavnu zaslugu za uvođenje struje u Ivancu stekli su bivši ravnatelj lječilišta u Klenovniku pok. dr. Roko Joković, koji je omogućio općini Ivanec kao poduzetnici za rasvjetu, priključak na već postojeći vod u Klenovnik, i tim prištedio opć. upravi 360.000 D troškova, te Ivan Srednoselec iz Jerovca sa tadanjim općinskim načelnikom a sadanjim opć. bilježnikom Vinkom Friščićem.(257)

Ulaz u Ivanec iz pravca Lepoglave 1927. g.

Radi zaštite zdravlja djece i antituberkulozne djelatnosti sredinom 1940. godine otpočela je pod vodstvom dra Adalberta Spillera djelovati školska poliklinika za djecu osnovnih škola Ivanca, Prigorca, Kuljevčice, Klenovnika, Kamenice i Lepoglave. Liječnički pregledi i pomoć bili su besplatni. Istovremeno je započeo s radom antituberkulozni dispanzer za žitelje Kotara Ivanec i graničnih krajeva Zlatara i Krapine. Za opremanje školske poliklinike i dispanzera provedena je sabirna dobrotvorna akcija među Ivančanima, a prostorije i ogrjev je osigurala ivanečka općina, uz suradnju s Domom zdravlja iz Varaždina.(258)

Početkom prosinca 1940. godine preminuo je dr. Mavro Spiller, liječnik koji je svoje životno djelo posvetio zdravstvu i prosvjećivanju Ivanca i šire okolice. Varaždinske novosti su tim povodom objavile ovaj nekrolog:

PREMINUO DR. MAVRO ŠPILER. Tužna je vijest 1. o.mj. (prosinca 1940.) stigla iz Jajca, u Bosni, da je tamo naglom smrću u subotu poslije podne umro viši sanitetski inspektor u m. g. dr. Mavro Špiler, rođen u Osijeku i star 71 g., dugogodišnji pretsjednik Narodne čitaonice u Ivancu. Pokojnik je bio vanrednih vrlina, te radi svojeg požrtvovnog i humanitarnog rada voljen i cijenjen u svim krugovima naroda i građanstva. U Bosnu je pošao prije nekoliko dana da tamo posjeti svog sina, koji služi u Jajcu kao kot. šumar, ni ne sluteći, da se s toga puta ne će više vratiti živ u svoj mili Ivanec, u kojem je djelotvorno i kulturno radio kroz punih 35 godina, došavši ovamo kao kot. liječnik iz Kostajnice. U srijedu po podne sahranjen je na Mirogoju. Naš prijatelj i saradnik, kot. liječnik u Ivancu g. dr. Albert Špiler, ugledni član HSS, kojoj je i pokojnik pripadao, gubi u pokojniku svog dobrog oca, koji je ostavio osim najstarijeg g. dra Alberta i sinove g. Pavla, činovnika Narodne banke u Zagrebu, g. Emila, šumar. inženjera u Jajcu te kćerku udatu za suca g. Gabrijela Borovečkog u Zagrebu.(259)