DR. MIRKO BRAZDA

RECENZIJA

Marijan Kraš
I V A N E C

Neke od naznaka povijesnih događanja, ali i ritmova
života koji su na usporednici povijesnih zbivanja

S veseljem sam čitao ovaj tekst. Izvor tog veselja je višestruki. Ponajprije - i strogi će kritičar biti u suglasju s tvrdnjom da je taj rukopis jedan od vrijednih (i rijetkih) darova koje gotovo samozatajni domaći sin poklanja svom gradu. Nema sumnje, Marijan Kraš je zaljubljenik u svoj zavičaj, u dio "zelene zibelke", hrvatskog, ivanečkog Zagorja. Uložio je golem trud, kako bi u toj značajnoj obljetnici svojim sugrađanima podario ovu knjigu, svojevrsnu riznicu podataka, onih povijesno značajnih, ali i onih iz obične svakidašnjice i života običnog, malog čovjeka.

Pisac se marom i upornošću ivanečkih rudara prihvatio tog zadatka, kako bi za ovu knjigu "iskopao" i sakupio ili bar naznačio kako ono što je znano, još više ono o čemu gotovo nema ni spomena. U tom smislu nužno je reći - sadržaj ove knjige naznačuje što se u tom dugom vremenskom razdoblju događalo, ali je sadržaj svojevrstan putokaz i vodič za one koji će nastaviti tragom Marijana Kraša, koji će proniknuti u događaje koje je on tek naslutio ili naznačio.

Sadržaj knjige odnosi se na dugo povijesno razdoblje. Temeljita obrada za pojedinca je pretežak zadatak. Kraš i nema tu namjeru. On tom zamornom poslu ne pristupa sustavno pedantnošću znanstvenika, ali niti površnošću slučajnog kroničara. On pristupa tom poslu unoseći znanje i golemi rad. Pronalazi i naznačuje razne izvore, prikazujući ljude i događaje onako kako su u izvornim dokumentima naznačeni, ne nameće se kao sudac, često niti ne traži uzroke, ne daje ocjenu naznačenog.

U rukopisu se isprepleću povijest, naznačena vjerodostojnim izvorima s pripovijedanjem i razmišljanjima. Pisac ne predstavlja stroge ni oštre granice kako vremenske, tako ni pristupu u obradi pojedinih događaja ili ljudi. Iz svega se nameće zaključak kako ga je vodila temeljna misao - zapisati ono iz prošlosti što se ne smije izgubiti i s vremenom zaboraviti. Ova knjiga, vrijednih sadržaja, ali i nedorečenosti otvara nova polazišta za one koji će poći na te "istraživačke putove ivanečke povijesti" kojim je kročio Marijan Kraš. (Između ostalog jasno recimo - knjiga naznačuje niz tema koje bi se mogle obraditi kao "maturalne radnje", kao teme seminarskog rada u srednjim školama i sl.)

Svaki čitatelj ove knjige lako će zaključiti da ona nije ni znanstvena, ni najbolja, ali je posebna, dobrodošla u svaki dom, u ruke onih kojima je Ivanec i ivanečki kraj voljeni zavičaj. Uz ovu povijesnu obljetnicu Ivanca, ova knjiga dar je od posebnog značenja.

U Zagrebu, svibnja 1996.